Jutarnja lutanja




Teško je - barem nekome tko nije tome vičan i vješt - prenijeti ono zbog čega svakog jutra, dok su ovolike vrućine, u šest sati odlaziš u nigdinu da bi osjetio i ubrao ono o čemu svjedoče - ili bi trebale svjedočiti - ove fotografije. Ovdje nije mjesto niti vrijeme pričati o mome umijeću da ih snimim i da to nekome prenesem, nego možda o umijeću ili bolje rečeno volji da se takvo što doživi, upamti, udahne, bude - i da se ponekom čovjeku dobrih namjera pokuša prenijeti i uvjeriti ga u to da bi vrijedilo pokušati baš to, isto.

Jer, ostatak dana kao da uživaš ono što si stekao u to čarobno jutro.

 

Broj komentara: 7:

  1. Najlepša so jutarnja lutanja, i sama lutam svako jutro sa mojo mopsko oko 04.30 ponekad i prije..na kratko idemo ne na dugo šetnju ali je najlepše, jer je mirno, tišina i tako sviježe!

    OdgovoriIzbriši
  2. Jutarnja lutanja imaju svojih čari nekad čak i prije zore.

    OdgovoriIzbriši
  3. udahnuti svježinu jutra i pozdraviti sunce u svitanju...prelijep post, bogat emocijom i umješnošću primjećivanja posebnih trenutaka...doista dojmljivo...lp

    OdgovoriIzbriši
  4. sve npisano slići upravo tebi .a ne bih, hvala......A što je s Dalmacijom, idete li ?

    OdgovoriIzbriši
  5. Pozdrav, vjetre, uvijek rado čitan i proživljavan. Blog.hr se ugasio ali ne i sjećanja na predivne postove i uspomene na drage ljude i tople komentare koji su zračili ljudskošću i bliskošću s naizgled nepoznatim osobama. Želim ti svako dobro. I ja sam se ovdje priključila prije par dana. I dalje sam morska sad pod linkom morskaizdubina.blogspot.com

    OdgovoriIzbriši
  6. Ići ćemo, radi starih, negdje oko Gospe.....

    Ehej, moram i tebe staviti na popis, dobrodošla!

    OdgovoriIzbriši
  7. Život. E, to je to. Ništa nas drugo ne održava na životu. 😉

    OdgovoriIzbriši

Ona, on, pisac i jutro

 Pitali bi ga: što zapravo želi? Želi – dok je živ, a barem još u posljednjem času - pamtiti u svakom njegovom dijelu jutro u kojem rano, je...