Jutarnja lutanja




Teško je - barem nekome tko nije tome vičan i vješt - prenijeti ono zbog čega svakog jutra, dok su ovolike vrućine, u šest sati odlaziš u nigdinu da bi osjetio i ubrao ono o čemu svjedoče - ili bi trebale svjedočiti - ove fotografije. Ovdje nije mjesto niti vrijeme pričati o mome umijeću da ih snimim i da to nekome prenesem, nego možda o umijeću ili bolje rečeno volji da se takvo što doživi, upamti, udahne, bude - i da se ponekom čovjeku dobrih namjera pokuša prenijeti i uvjeriti ga u to da bi vrijedilo pokušati baš to, isto.

Jer, ostatak dana kao da uživaš ono što si stekao u to čarobno jutro.

 

1 komentar:

  1. Najlepša so jutarnja lutanja, i sama lutam svako jutro sa mojo mopsko oko 04.30 ponekad i prije..na kratko idemo ne na dugo šetnju ali je najlepše, jer je mirno, tišina i tako sviježe!

    OdgovoriIzbriši

Jutarnja lutanja

Teško je - barem nekome tko nije tome vičan i vješt - prenijeti ono zbog čega svakog jutra, dok su ovolike vrućine, u šest sati odlaziš u ni...