Sandor Marai (Nebo i zemlja)
Dani, tjedni, kada ono što bih želio reći ostane doista proza; ne može uzletjeti... Rečenica je uzalud pametna ili dobro zvuči ili ima čvrstu strukturu: nema naboja.
Poglavlje zapinje i škripi, nema unutarnji život. Ne, proza ne smije biti prozna. Proza je najveća napetost, ima dublji ritam i od poezije, strožu formu. Proza je odjednom i puna svijest i puna milost. Inače je samo rečenica, poglavlje, formulacija. Što je tajna velike, žive proze? Ponekad imam dojam - samo istina.
Možda je stvarno samo istina...Pozdrav veliki Tebi!
OdgovoriIzbriši