Jesen

Jesen je, mora se priznati - i ove jeseni stigla u naš kraj, što ga zovemo najljepšim na svijetu.

Tiha, ali pomalo užurbana; čini nam se kao da je na nešto putem zaboravila.

Skromna je, ali svima poznata i snažna; nasmiješena u svojoj dobrohotnosti –

pa nam se sa nekom izvještačenom učtivošću pomalo čudi, kao da za to moguće ima razloga.

Došla je daleka i zamišljena u naše živote onda kada smo već zaboravili na nju –

nakon divljeg, bezobzirnog, neiživljenog i neukrotivog ljeta

za koje se već činilo kako će trajati unedogled, dok je bez milosti pržilo i sušilo naše napaćeno tlo;

utrčala je tada u naše tmine naglo, jedne olujne rujanske noći sa prvim kišama i oblacima od kojih se nije mogla nazrijeti granica neba i zemlje.

Napunila je tako dolazeći naše vode i njihova uobičajena korita vrlo obilato i nesputano,

preko vrha, kako će to sada činiti našim spremištima i smočnicama –

prvo kao povrijeđena i zabrinuta nevoljnica, a kasnije ipak kao iskusna rodilja:

s početka u grču, suzama i strahu, a potom sve više u spokoju, radosti i obilju.

Marljive i nikad besposlene ruke zemljoradnika, trgovaca, prijevoznika i potplaćenih berača;

menadžera i najamnika svake vrste i certifikata - i kupaca - moraju stoga obavljati

u ovim još dugim i spokojnim danima toplog i sanjivog sunca -

još samo posljednje stvari što ih je u takvoj situaciji shodno učiniti

(pokajanje, smrt, sud i kraljevstvo, ili tako već nekako?)

da bismo od ljetine dobili prinos i konačno stvorili preuvjete za sigurnu i spokojnu zimu.

Ispraćena dugim i dalekim kricima užurbanih selica i zadugo posljednjim plavim nebom

Jesen nam jedne večeri zavodljivo i beposleno šušne kroz sumrak u otpalom lišću i prvom blatu,

gladeći pažljivo obraz prvim maglama i hladnoćama kao od mnogih prezrena ali u tišini željena ljubavnica –

čujno upozoravajući na to kako svemu jednom dođe kraj.

Zamišljeni, površni i slabo usredotočeni na išta drugo osim nas samih i svoga trenutna zadovoljstva -

pri tome ćemo je – napominjući usput gdje je ključ, da ima i za sljedeći put - svakako ne zbog obzirnosti ili nedajbože stida – zaboraviti upitati

misli li, prignuta tako da joj s boka, ili više s leđa, ispod pazuha prije nego se obuče i ode - vidimo tek prelijepu dojku dok veže kosu na vrh tjemena –

i na sebe samu?