"Vidim – ljudi su odjedared nastali lijepi,
a sjećam se, prije stotinjak godina,
mnogo je bilo sakatih, kljastih,
hromih i ćoravih, grbavih, krastavih…
Čitavog čovjeka gotovo da nisi mogao sresti.
Bar ne u mehani ili na drumu
kojim su lutali hajduci, pustahije.
Narod se, jednostavno, proljepšao.
Nema nepravilnih, razrokih, hiljavih,
sklonili smo negdje čak i sumanute,
gotovo da nijedan razuman ne muca
u iole pristojnom društvu
ili na javnom mjestu.
Gdje nestadoše tolike nakaze,
mnogobrojna čudovišta?
Gdje su oni s jednim okom,
bez nogu gdje su invalidi?
Na sreću, pamet je ostala ista
te se misao oslanja na silu
baš kao u prvo vrijeme.
I to me tješi, čini me spokojnim.
Jer prije hiljadu godina bio sam Barbarin,
koji se iza granice, limesa,
iskreno divio Rimu.
Bio sam Hun i Avar, Got i Vizigot,
bio sam Travunjanin, Druid, Gal i Dačanin.
Liburn i Delmat, Japod, možda Ilir.
I tad sam se prvi put upitao –
kako bismo izdržali dobrotu,
mi koji smo od pamtivijeka
na zlo naviknuti?
Ovako znam – sve će,
ma koliko postalo prekrasno,
jednako biti poharano, razoreno,
popaljeno, opljačkano, uništeno.
Kad dođe čas koji će svakako doći.
Kad se oglasi rog u mračnoj šumi
i iz šipražja izmile prikaze s močugama.
Podlaci na čelu s herojem."
(Goran Babić)
Ta mi je nekako težka i nepoznata, više volim čitat Tvoje:))
OdgovoriIzbrišiGoran Babić, umro danas , 26.travnja? Ako mislimo na istoga, baš lijepo da si ga stavio jer, osim Autografa , ne znam tko će ako će. Ova pjesma zaslužuje cijeli esej ...Pitanje nije kako podnosimo zlo — na to smo, kaže on, već “naviknuti”.
OdgovoriIzbrišiPravo, uznemirujuće pitanje je: kako bismo podnijeli dobrotu.
Dobrota razotkriva svakoga od nas , jer s dobrotom kao osobnošću tek se možemo suočiti s vlastitim ožiljcima , imati svoj cinizam da se prilagodimo svijetu koji nije ni mekan ni dobar uvijek a mi mu se i protiv svoje volje trebamo prilagoditi. Da bi preživjeli
Bravo @V za ovo : oduševio si me činjenicom, da je suvišno tražiti korijen ako se osjećaš čovjeku. Babić je sebi izabrao s razlogom.
Rekao bi Kerempuh: Nigdar ni tak bilo, da nekak ni bilo ...
OdgovoriIzbrišiNigdar ni tak bilo, da nekak ni bilo ...
OdgovoriIzbrišiNisu nestali ,samo su se dobro zamaskirali ,) Veliki pjesnik...neka ga andeli prime u svoje krilo :(
OdgovoriIzbrišiZanimljivo je to napisao Babić, bojim se da je tako bilo
OdgovoriIzbrišiveć mnogo puta i opet će točno tako biti: sve će biti poharano, razoreno, popaljeno, opljačkano, uništeno...
Odlična pjesma, mada sam u njihovim svojevremeno britkim polemikama, baš uvijek bio na Matvejevićevoj strani, cijenio sam ga kao jednog od najvećih hrvatskih pjesnika što ova pjesma i dokazuje. To što je umro u Beogradu, boemski i u priličnoj bijedi, nedavno sam to čitao, ne mijenja ništa na stvari, bolje i tako nego drugi muž njegove žene S.P. u Haagu...
OdgovoriIzbrišiTeško mi je komentirati. Odnosi se na vrijeme, kad sam živjela na drugoj strani svijeta. "Pobjegao" mi Goran Babić, Očito dobar pjesnik, ali teška pjesma. Neovisno od poezije i politike, u svijetu postoje pravi invalidi, mucavci, razroki, jednooki, ljudi bez nogu, i sl. pa...........
OdgovoriIzbrišilp
Nisam čitao Gorana ali vidim imao je i dobra predskazanja.
OdgovoriIzbrišiZabunom postao predstavnikom tzv. Hrvatskog proljeća, poslije ga smatrali izdajicom, "prilegnuo" uz Miloševića pred rat, a tamo ga na koncu nitko nije trebao, kao očito ni on njih. Izgleda ipak da su ga neki demoni tjerali i natjeravali ovamo pa onamo, i Jergović je svojevremeno o njemu napisao tekst, ako neće nitko uvijek će Jerga. :) Ova pjesma je jaka, ima nekoliko udarnih slika i nekoliko koje bi trebale pojašnjenje, npr. ne znam zašto ga tješi i čini spokojnim to što se misao i dalje oslanja na silu. :) Svakako je arhaična, zastarjela po diskursu i atmosferi, kao što su stara ulja naših predstavnika Moderne danas nekako u duhu siva, umorna, tmurna, odsutna... :)
OdgovoriIzbrišiZato što, po meni, želi reći kako čovjek nenaviknut na dobrotu strepi nad ljepotom kao znakom nečeg nepoznatog; nečeg što se ne uklapa u sliku svijeta kojim vladaju podlaci na čelu s herojem. Čini mi se da je njegov izričaj sizifovsko-fatalistički; otuda utjeha, valjda....
OdgovoriIzbrišiOnaj tko jedino zlo poznaje, misli da je dobrota samo maska, a iza nje se krije nešto opako. Ne može ju prepoznati.
OdgovoriIzbrišiDa. Moramo biti spremni na to da oko nas ima ljudi koji su u životu upoznali tek puko zlo ...
OdgovoriIzbriši